Zanimljivosti

Osim pravnih informacija i izvještavanja o događajima u zemljama odkuda dolaze tražitelji međunarodne zaštite, tema migracija i integracija obuhvaća široki raspon tema. U ovom odjeljku možete pročitati o samom procesu integracije, o tome postoje li šanse da jednog dana i mi postanemo "klimatske izbjeglice" i razbijanje mnogih mitova koji okružuju ovu tematiku.

Sporazum EU i Turske o izbjegličkim kampovima - optimalno rješenje ili sumrak politike ljudskih prava?

Nedavno je na popularnom kvizu znanja Hrvatske radiotelevizije postavljeno pitanje koja država u svijetu trenutačno zbrinjava najveći broj izbjeglica? Točan odgovor bi za one koji ne prate detaljno ovu tematiku mogao zvučati iznenađujuće, a on glasi Turska. Naime, nakon ogromnog izbjegličkog vala iz 2015 godine, potaknutog prije svega građanskim ratom u Siriji, ali i nizom tinjajućih sukoba na prostoru sjeverne Afrike, koji su svi zapravo posljedica onog što se naziva Arapsko proljeće, u Europskoj Uniji je došlo do tektonskih pravno-političkih poremećaja. Odluka Njemačke i nekih skandinavskih zemalja da prime, bez pretjeranih provjera, milijune izbjeglica, potaknula je rijeku očajnih ljudi da preko Europe traže spas, kako od užasa rata tako i od užasa gladi uzrokovane ekonomskim razlozima. Ali, kao i na brojnim drugim poljima EU je pokazala svoju poslovičnu političku razjedinjenost, posebice izraženu na polju vanjske politike. Mađarska, Slovenija, Austrija počele su dizati oko svojih granica prepreke od bodljikave žice, a diljem Europe došlo je do sloma Schengenskog režima slobodnog protoka ljudi, robe i kapitala. Pokušaji uvođenja kvota za prihvat izbjeglica po pojedinim zemljama također nisu bili u potpunosti uspješni.

Rješenje je nađeno, ili se barem tako tvrdi, na Summitu EU i Turske u ožujku 2016 godine. Osnovni cilj bio je smanjiti priljev migranata u EU koji su dolazili preko Grčke, u koju je po navodima Europske komisije samo 2015. godine ušlo više od 850 000 ljudi. „Mehanizam se činio jednostavan: grčke vlasti trebale bi brzo provjeriti sve koji dolaze imaju li pravo na azil. Oni za koje se utvrdi da ga nemaju bili bi vraćeni natrag u Tursku. Zauzvrat, EU je trebao preuzeti isti broj tražitelja azila iz grčkih kampova u različite zemlje članice. Uz to, Europljani su platili oko šest milijardi eura za zbrinjavanje gotovo četiri milijuna sirijskih izbjeglica koje već žive u Turskoj.“ [1] U ovom dogovoru se također vidio model i za rješavanje drugog velikog pravca dolaska migranata, koji je za same migrante puno opasniji nego kopneni, naime putem Mediterana. Prema podacima UN-a od 2014 godine. na Mediteranu je život izgubilo više od 20.000 izbjeglica. Kada bi se sa Libijom, Tunisom i Egiptom postigao sličan sporazum sa Turskom, smatralo se, ljudski bi životi bili spašeni, a pritisak izbjeglica na EU bi se smanjio. Podaci za 2020. godinu upućuju da je, barem iz aspekta cilja smanjenja broja ulaska izbjeglice na područje Grčke on i postignut, naime te je godine u Grčku ušlo oko 15 000 ljudi.

Ipak postavlja se pitanje koliko je ovom padu uzrok sporazum EU i Turske, a koliko upravo mediteranska ruta na koju su se mnogi migranti preusmjerili. Dodatan uzrok je nesumnjivo i pandemija korona virusa koja je do krajnjih granica postrožila kontrole prelaska granica. Prije nego otvorimo temu ciničnosti i upitne humanosti ovakvog rješenja potrebno je napomenuti da su uvjeti u kampovima u Grčkoj, a posebno u Turskoj vrlo često neljudski, a da se ogromna sredstva koja Turska dobiva za brigu o migrantima troše na sasvim druge stvari. Najbolji primjer ovoga, požar u kampu Moria, prošle zime skrenuo je pozornost svijeta na to neodrživo stanje. „Dok je nova konzervativna vlada u Ateni pooštrila politički ton i mjere protiv izbjeglica, Bruxelles je platio stotine milijuna eura pomoći, ali nošenje s krizom je uglavnom prepustio Grčkoj.“[2] Migranti se također zloupotrebljavaju u političke svrhe, od unutarnjeg potpirivanja mržnje i ksenofobije radi prikupljanja jeftinih politički poena, preko njihovog korištenja kao vanjskopolitičke poluge, što zorno predočava turski predsjednik Erdogan kada, da bi dobio više novca od EU povremeno prebacuje tisuće ljudi u Grčku.

Kada bismo čak i prihvatili upitnu uspješnost ovakvog dogovora u smislu sprječavanja prolaska migranata na područje EU, nikako ne možemo zanemariti njegovu dubioznu humanitarnu i političku stranu. Kao prvo postavlja se pitanje zar zaista EU, najbogatiji i najrazvijeniji dio svijeta od 450 miliona ljudi nije sposobna prihvatiti nekoliko miliona migranata, mnoge od njih spasiti od smrti, a većinu od gladi i uspješno ih integrirati u svoja društva, i to EU kojoj zbog demografskih promjena fali radne snage? Kao drugo, EU koja je nastala na idejama ljudskih prava, humanosti i solidarnosti, a sve potaknuto željom da se strahote Drugog svjetskog rata nikada ne ponove, izdajući, zbog svoje unutarnje nejedinstvenosti i ksenofobne sebičnosti pojedinih zemalja, te ideje zapravo izdaje i rastače samu sebe. EU je negacija rata, mržnje prema drugima i čežnja za ostvarivanjem osobne slobode, ekonomskog napretka i potrage za srećom. Bivajući svjesna svega toga da li joj je dopušteno da drugima, na tako grub i ciničan način, plaćajući neliberalnoj Turskoj državi da zadržava ljude na svom teritoriju, otima barem san da bi i oni mogli pronaći mir i sreću?



[1]Samo što dalje - pet godina europsko-turskog sporazuma o migrantima, https://www.dw.com/bs/pet-godina-od-sporazuma-eu-i-turske-samo-%C5%A1to-dalje-od-eu/a-56907174, stranici pristupljeno: 17. travnja 2021.

[2] Samo što dalje - pet godina europsko-turskog sporazuma o migrantima, https://www.dw.com/bs/pet-godina-od-sporazuma-eu-i-turske-samo-%C5%A1to-dalje-od-eu/a-56907174, stranici pristupljeno: 17. travnja 2021.


Tipovi izbjeglica: koga se štiti, a kome su vrata zatvorena?

Zapitajmo se: znamo li razlikovati i pravilno koristiti pojmove: izbjeglica, azilant ili migrant? Ponekad se čini sasvim svejedno koja će se riječ otkotrljati s jezika dok razmatramo sudbine milijuna ljudi koji napuštaju svoje domove i odlaze u druge zemlje. Naš jezik ne zapliće se previše prilikom svrstavanja tih ljudi u određene skupine, no bi li ga ipak trebalo zaustaviti i promisliti? Ako naš svakodnevni govor utječe na percepciju koju stvaramo o izbjeglicama, a posljedično i na relativiziranje gorućih problemima osoba bez doma, možda bismo ipak trebali odgovorno pristupiti modificiranju vlastitog rječnika.


TIPOVI IZBJEGLICA

Nalazeći se u šumi pojmova, krenimo redom: tko su izbjeglice?

Prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. pojam “izbjeglica” odnosi se na svaku osobu koja se nalazi izvan zemlje svog državljanstva te se uslijed osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, ne može, ili zbog tog straha, ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Iz ove definicije važno je zapamtiti da su izbjeglice prisiljene pobjeći iz zemlje podrijetla bilo zbog progona, rata ili nasilja. Prati ih osnovan strah od progona zbog njihove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Izbjeglice se ne mogu vratiti u zemlju podrijetla ili se povratka boje.

Osobe za koje je tek potrebno utvrditi ispunjavaju li uvjete za dobivanje izbjegličkog statusa nazivamo “tražitelji azila”. Oni prilikom dolaska u zemlju različitu od njihove zemlje podrijetla predaju zahtjeve za pružanjem međunarodne zaštite i tamo čekaju da se njihov zahtjev prihvati ili odbaci. Dok se o njihovim zahtjevima odlučuje, oni su tražitelji azila; ako im se odobri međunarodna zaštita postaju azilanti. Azilanti su dakle osobe kojima je odobren azil, te imaju pravo na boravak i smještaj u zemlji koja im je pružila utočište.

Od prethodnih pojmova razlikuju se interno raseljene osobe - one su prisiljene napustiti svoj dom zbog istih razloga kao i izbjeglice, uz dodatak prirodnih katastrofa ili sličnih okolnosti. Nasuprot izbjeglicama, interno raseljenim osobama utočište se pruža unutar matične zemlje i oni ostaju pod zaštitom svoje domovine.

Osobe bez državljanstva su osobe koje se ne smatraju državljaninom niti jedne zemlje na svijetu. Takve osobe mogu cijeli život provesti u mjestu njihova rođenja, ali to ne znači da su zaštićeni: oni službeno ne postoje i nemaju nikakva prava. To najčešće znači da osobe ne posjeduju osobne dokumente što ih praktično onemogućava u ostvarivanju njihovih prava. Upravo zbog otegotnosti njihove situacije, međunarodna zajednica im također pruža zaštitu.

Povratnici su izbjeglice koje su se dobrovoljno, uspješno i sigurno vratile u zemlju podrijetla. Iako im progon, strah i sukobi više nisu prijetnja, za povratnike je važno osigurati reintegraciju u društvo koje su bili prisiljeni napustiti.


IZBJEGLICE ILI (I)MIGRANTI - U ČEMU JE STVAR?


Razlikovanje

Nakon tumačenja pojma izbjeglica i ostalih skupina osoba sličnih životnih priča, potrebno je posvetiti pozornost pojmu “migranti”. Ne postoji formalna, općeprihvaćena definicija pojma migrant, ali najčešće shvaćanje jest da su to osobe koje su promijenile zemlju prebivališta, bez obzira na razlog zbog kojeg su se na to odlučile. Pojam uključuje “većinu ljudi koji odlaze u stranu zemlju i tamo ostaju određeno vrijeme (obično najmanje jednu godinu, što isključuje kratke posjete turista, poslovnih putovanja i slično)”. Često možemo čuti i termin “ekonomski migrant” - za njih se smatra da napuštaju dom iz financijskih razloga.

Dakle, važno je da se migranti samostalno odlučuju na odlazak i to najčešće kako bi sebi i svojoj obitelji osigurali bolje životne uvjete. Obratno, izbjeglice su prisiljene napustiti svoju domovinu ne bi li spasile živote ili zaštitile svoju slobodu.

Također, smatra se da se pojam migrant razliku je od pojma imigrant. To je osoba koja se trajno nastani u stranoj zemlji koja nije njegova zemlja podrijetla.


Pravni položaj u RH

Što se tiče Republike Hrvatske, Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti uređuje mogućnost stjecanja zaštite za osobe koje ju kod nas potraže. Azil kao vrsta međunarodne zaštite odobrit će se “tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.” Dakle, osoba koja traži azil u RH mora udovoljiti navedenim uvjetima koji sadržajno odgovaraju definiciji izbjeglice iz, već spomenute, Konvencije iz 1951. godine. Alternativno, iako osoba ne zadovoljava navedene uvjete, može joj se odobriti supsidijarna zaštita ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Uvidom u ovih nekoliko odredbi ZMPZ-a, vidljivo je da su uvjeti za dobivanje azila detaljni i strogi.

Razlika je dakle da Republika Hrvatska, kao i mnoge druge države, pruža zaštitu samo i isključivo izbjeglicama. Migranti će se moći nastaniti u RH samo ako udovoljavaju uvjetima iz Zakona o strancima.


ZAŠTO JE RAZLIKA VAŽNA?

UNHCR je još za razdoblje 2008-2009. godine naveo kako se izbjeglice i migranti “sve češće zamjenjuju i doživljavaju isti tretman: nepovjerenje, mržnju i otvoreno neprijateljstvo“. Situacija se pogoršala 2015. zbog izbjegličko-migrantske krize na europskom kontinentu. Iako je nedopustivo da se prema (ekonomskim) migrantima postupa s nepovjerenjem, mržnjom i otvorenim neprijateljstvom samo zato što sebi i obitelji pokušavaju osigurati bolje životne uvjete, pravo je svake države da navedenoj skupini ograniči ulazak. No, važno je da se uvođenjem strožih i jačih ograničavajućih mjera (npr. u sklopu granične kontrole), izbjeglice ne liši zaštite koja im je zajamčena međunarodnim pravom.

Nesporno je da su uz mnogobrojne izbjeglice, od početka krize, stigli i brojni (ekonomski) migranti. Prema dostupnim podacima trenutno se u EU nalazi 1,8 milijuna ljudi kojima je glavni razlog dolaska zaštita od progona (azil). Ne ulazeći dublje u materiju ekonomske migracije i razloge zašto ju države pokušavaju ograničiti ili čak spriječiti, ona nikako ne smije biti opravdanje da se izbjeglicama zapriječi put do sigurnog utočišta.

Nerazlikovanje izbjeglica od migranata posebno je često u medijskom pristupu izbjegličko-migrantskoj krizi kojem svjedočimo već šestu godinu. Mediji najčešće ne razlikuju jednu skupinu od druge, te im pridaju zajednički naziv: migranti. Iako bi se navedeno, unatoč svemu izloženom, još uvijek moglo nazvati benignom greškom, prema istraživanjima sadržaja koji se pojavljuje u medijima migranti su generalno prikazivani u negativnom kontekstu i to je uvelike diktiralo raspravu u mnogim zemljama. Također je dovelo do porasta ksenofobije, anksioznosti i zaziranja od integracije. Izvještavanje medija najčešće ne možemo promijeniti, a tek posredno možemo utjecati na sadržaj koji nam se prezentira (npr. bojkotiranje, izbjegavanje, usporedno provjeravanje izvora itd.) No, to ne znači da svatko za sebe ne može osvijestiti što zapravo znače termini koje koristimo.

Buđenjem vlastite svijesti o problemima ljudi koji su ostavili svoje domove, bježeći zbog straha za vlastiti život i slobodu - svakome od njih imamo moć vratiti barem dio dostojanstva. Početni korak jest naučiti, prepoznati i pravilno koristiti naziv kojim ih zovemo. Kao što običaj da se zaštiti ljude koji su proganjani i pruži im se utočište ima svoje korijene u antičkim vremenima, i naziv za izbjeglice ukorijenio se s njim. Kroz godine, u tom nazivu utkana su iskustva milijuna izbjeglica i neizmjerno je važno potruditi se da to iskustvo ne zatire nepromišljenim nazivljem.


IZVORI:

https://www.unhcr.org/hr/wp-content/uploads/sites/19/2017/08/zastita_izbjeglica.pdf

https://www.unhcr.org/hr/kome-pomazemo/povratnici

https://www.unhcr.org/hr/kome-pomazemo/interno-raseljene-osobe

https://www.unrefugees.org/refugee-facts/what-is-a-refugee/

https://www.safervpn.com/blog/world-refugee-day-types-of-refugees/

https://www.amnesty.org/en/what-we-do/refugees-asylum-seekers-and-migrants/

https://www.unhcr.org/what-is-a-refugee.html

https://zir.nsk.hr/islandora/object/unin%3A3558

https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/promoting-our-european-way-life/statistics-migration-europe_en#RefugeesinEurope

https://www.infomigrants.net/en/post/21811/migration-to-europe-in-2019-facts-and-figures